Zivim sada zajedno sa svekrvom i Adisovim bratom u njihovoj kuci u Srbiji. Buduci da je Adis iz mijesanog braka, brat mu se zove Goran. U prvih nekoliko godina braka je za mene seks bio nesto bezveze. Nisam mnogo uzivala u tome. Moj muz se vracao a posla mrtav od umora, samo bi se na mene svalio i izjebao me. Tako gotovo svaku noc. Medjutim jednog dana sam gledala jedan porno film, koji mi je posudila prijateljica. Rekla mi je da ako me muz ne moze zadovoljiti da sebe sama onda zadovoljim.Inace ranije nisam gledala takve filmove. Buduci da sam doskora bila djevica. Odmah sam se uzbudila kada sam ugledala sta oni rade na filmu. Jedan stariji covjek koji je imao..Toga jutra probudila sam se tužna i sretna. Sretna sam bila što je sunce obasjavalo krevet i što ulazim u novi dan, a tužna, jer sunce nije obasjavalo njega, moga muža koji je otputovao sinoć u Paris kako bi prisustvovao sinovljevoj ženidbi za neku Francuskinju. Nisam sigurna je li Argentinka ili Francuskinja, no to je manje važno. Sinoć sam ga otpratila na aerodrom u svome suzno elegantnome stilu. Ondje će ostati 3 dana, a ja nisam htjela biti njegova pratnja, jer nisam bila na popisu “pozvanih”. No i bolje. Ne trebaju mi pogledi njegove bivše orhideje, a još manje predrasude. Među njegovim cvijećem, ja sam bila najnježnija mimoza, a sve bivše divlje orhideje. Ostao je sa mnom i uživa sa mnom, jer sa mnom njemu je stalno proljeće. Ljepota bez duše mu je prisjela i to je bilo očito. Cijenio je dušu, kao i ja. Ustala sam iz kreveta trljajući svoje od suza sjajne oči i uputila se prema kadi. Napravila sam kupku s bugarskom ružom i slušala Enigmu. . . . uživala sam s pundžom na glavi i u mirisu ruže, ali ipak bih radije da se kupam s njim, bez tog bugarskog ponosa. Da me on kupa kao princezu i briše, pa iznosi na rukama. “Touch me, touch me, I wanna feel your body. . . “-zazvonio je mobitel u mojoj omiljenoj pjesmi Samanthe Fox i brzo sam izašla iz kade, obukla ogrtač od roze svile i javila se. Bio je to on. Moj savršeni muž. –„Ljubavi moja, volim Te najviše“, rekao je blago i zagonetno. Bila sam presretna što ga čujem i što je sretno stigao u lijepi i drag nam Paris. –„Volim i ja Tebe“, odgovorih nespretno kao djevica na početku naše ljubavne priče. –„Kako si mi, ljubavi?“ zapita me. –„Usamljeno, no vrlo dobro“. Zbilja sam se tako osjećala. –„Nedostajes mi“. –„I Ti meni nedostaješ. Najradije bih da smo zajedno, ali da nisam u Parisu na vjenčanju Tvoga sina“. –„Ljubavi moja, trebala si doći. I dalje si nesigurna u nas“. – „Ne, bolje ne, maleni moj. Bilo bi mi odviše neugodno. Nego, reci mi. . . Jesi li razgovarao sa sinom nasamo. ? Kako je on?“ zaista me to zanimalo, a i htjela sam lagano prijeći na lakšu temu. –„Vidio sam ga nasamo. Razgovarali smo o svemu kako treba. Jako je sretan i vjeruje da je Celine njegova ljubav života. Podsjeća me na mene. Siguran je u nju kao i ja u Tebe. Ljubavi, mi smo sudbina“. –„Da, stvarno smo
0 comments:
Post a Comment