Friday, December 22, 2017

ISPOVEST:Priblizavala nam se godisnjica braka a ja nisam imao predstavu sta da joj poklonim za neverovatnih pet godina kojih smo proveli zajedno. Nakon duzeg mozganja shvatio sam da zenu koja toliko uziva u seksu najvise moze obradovati upravo isti...

Priblizavala nam se godisnjica braka a ja nisam imao predstavu sta da joj poklonim za neverovatnih pet godina kojih smo proveli zajedno. Nakon duzeg mozganja shvatio sam da zenu koja toliko uziva u seksu najvise moze obradovati upravo isti.
Sve sam smislio, posto nam je pet godina braka smatrao sam da je odlicna ideja da pronadjem petoricu momaka koji ce nam upotpuniti i ulepsati slavlje. Desetak dana ranije sam se bacio u potragu i vec istog dana nasao odgovarajuce kandidate, nasao se sa njima na picu i dogovorio plan. Iznajmio sam vikendicu na Srebrnom jezeru izolovanu od ljudi i moj plan je mogao da pocne.Posto je bio petak, krenuli smo iz Beograda odmah nakon posla. Vozio sam kao mahnit zureci da sto pre stignemo i smestimo se. Dok smo pristizali uzanim neasfaltiranim puticem koji je vodio ka oazi mira poslednji suncevi zraci su obasjavali mirnu povrsinu jezera. Prizor kao iz bajke. Cvrsto me je..- Dţenifer, Dţenifer. Plave kovrdţe su odskočile kada je devojčica okrenula glavu u pravcu iz koga je dolazio dalek zvuk u kome je prepoznala svoje ime. Slušni aparat bio je sakriven ispod tih sjajnih lokni. - Obrisi se salvetom - pokazala je i rekla Lori smešeći se. - Je li ukusno? - upitala je. Zadovoljno je posmatrala dok je Dţenifer pokazivala znak za da i pokušavala da izgovori potvrdni odgovor. Sedeli su u kafeteriji na aerodromu La Gvardija i čekali da se Lori i Dţenifer ukrcaju na let za Albukerki. Dţenifer je halapljivo jela sladoled od vanile pod budnim okom Drejka i Lori. - Značajno je napredovala u poslednje dve nedelje. Prosto neverovatno, Lori. Srce joj je ustreptalo kada je izgovorio njeno ime, ali je to uspešno sakrila. - Da, zaista je napredovala - odgovorila je potupno mirnim glasom uprkos emocijama koje su je razdirale. Napuštala ga je. Više neće moći da ga viđa, čak ni na taj bezlični način koji je upravo ona nametnula od one večeri kada su se poljubili. Bilo je neophodno da se razgovor ne prekine dok ih ne pozovu da se ukrcaju. Ne bi mogla da podnese neprijatnu tišinu. - Samo ne zaboravi da ne smeš da očekuješ previše - podsetila ga je ponovo. - Neću - obećao je svečano. - Hoćeš - odgovorila je Lori uz smeh i on joj je uzvratio dubokim osmehom. Prethodne dve nedelje proletele su u magnovenju. Drejk je sve organizovao sa savršenom preciznošću. Otkupio je najam njenog stana iako je ostalo svega tri meseca do isteka njenog ugovora. Isplanirao je putovanje i uredno ju je obaveštavao o svim pripremama za njihov dolazak u šapat. Lori je spakovala svoju i Dţeniferinu zimsku garderobu i poslala je poštom, te spakovala njihove letnje stvari u kofere koje su nosile sa sobom. Ono malo pokućstva koje je posedovala razdelila je prijateljima ili prodala. 39 Drejk joj je rekao da je kuća u Nju Meksiku potpuno opremljena. Njene lične stvari bile su u kutijama i utovarene u avion zajedno sa njihovim prtljagom. Dr Norvud je bilo ţao što ih Lori napušta posle niza godina uspešnog rada u školi, ali je u isto vreme bila sigurna da je ovo pravi profesionalni izazov za nju i da je Dţenifer Rivington potrebna ta vrsta individualizovanog rada. Rastala se sa Lori poţelevši joj sreću i uspeh. Lori se potrudila da svi telefonski razgovori i susreti sa Drejkom budu potpuno poslovni. Razgovarali su samo o Dţenifer, o pripremama za put i o njihovom novom ţivotu u Šapatu. Pri prvom susretu posle one noći kada ju je poljubio, uzeo je njene ruke u svoje i tiho počeo: - Lori, u vezi sa prošlom noći... - Nema potrebe da bilo šta Objašnjavaš, Drejk. - Izvukla je svoje ruke iz njegovih. - Oboje nas je poneo taj emotivni doţivljaj u školi. Molim te, hajde da više ne razgovaramo o tome. Oči su mu otvrdnule, linije sa obe strane usana se zategle, ali ništa više nije rekao. Od tada je i njegovo ponašanje bilo podjednako hladno i distancirano, baš kao i njeno. Jednom prilikom, dok su prelazili prometnu aveniju na Menhetnu, uhvatio ju je za lakat i pustio istog trenutka kada su se našli na drugoj strani ulice. Od tada je nije dotakao. Očajnički se trudila da utiša divlje pulsiranje u venama koje je osećala svaki put kada bi ga ugledala. Biće to pravo olakšanje kada se između njih prepreci pola kontinenta. Bila je uverena da je ona samo još jedna ţrtva njegovog šarma i privlačnosti kojima je zaveo tolike druge ţene. Odlučila je da preboli ovu zasleplje-nost kao što je prebolela i sve nesrećne ljubavi u mladosti. - Hoćeš li još jednu koka-kolu? - upitao je trgavši je iz sanjarenja. - Ne, hvala, neću ništa više. - Ja ću još jedno pivo na brzinu - rekao je i preko njenog ramena mahnuo konobarici. Sirota devojka je bila toliko uzbuđena što je Drejk poziva, da se saplela ţureći da mu što pre donese piće. Okrećući se ka Lori, upitao je: - Rekla si da ti je otac sveštenik? - Potvrdno je klimnula glavom. -I zato nikada ne piješ alkohol? Lori je na trenutak bila zatečena tim pitanjem. Zatim je ravnodušno odgovorila. - Nije zbog toga. Ranije sam pila pomalo u društvu.

0 comments:

Post a Comment

Top Ad 728x90