Ovakvu priču sam stoti put čula iz njenih usta. Uvijek ju je vanjski dojam zadržavao, dok se ne bi našla sama i ostavljena ili na abortusu jer navodno nije išla do kraja u krevetu.

Ovakvu priču sam stoti put čula iz njenih usta. Uvijek ju je vanjski dojam zadržavao, dok se ne bi našla sama i ostavljena ili na abortusu jer navodno nije išla do kraja u krevetu.
Nije mogla protiv svoje prirode. Njen život je bio sukob predrasuda i prirode. Ovaj put sam joj dala najiskreniji savjet: -„Jacqueline, vanjski dojam se može opisati vrlo lako, ali pričekaj. . . Nemoj si dozvoliti da Te i on povrijedi. Polako. Vrijeme ce Ti pokazati“. Jacqueline je samo kimnula glavom i maštajući pogledala kroz prozor. Provele smo gotovo cijeli dan u ugodnoj šetnji pričajuci o lakim temama i završile ga odsjedanjem u jednome kafiću na rivijeri Ženevskog jezera, gdje puštaju vječne talijanske canzone. Na povratku sam kupila šareni materijal od kojega ću sašiti haljinu. Jacquelline je i kupila i za sebe isti materijal te rekla:- „Sašij i meni takvu haljinu, kako ti osmisliš dizajn. . Za 10 dana idem s njim u Beč na operu pa si hoću upotpuniti kolekciju. Moram blistati za njega. ” Naravno, pristala sam. Ušla sam u naš lijep, ali bez njega pust i prazan stan. Sve je odzvanjalo tugom i bijedom samoće. Napravila sam si voćnu salatu i plakala uz “Love story”. Zbilja me fasciniraju priče kad se jedan od dvoje razboli i taj drugi ostane uz bolesnoga i voli ga vječno. . . i kad umre. Te noći sam legla rano, ali nisam brzo usnula. Nisam voljela mrak i u mraku čuti samo svoje disanje, stoga sam imala upaljenu malu svjetiljku. Razmišljala sam o Njemu. Sjetila sam se svega lijepoga i ružnoga. Sjetih se njegovih orhideja koje mi je uvijek volio spominjati, kao da su njegovi lovački trofeji. Sjetih se koliko sam bila prkosna prema njemu, misleći da možda ipak žali za propalim vezama. Sjetih se koliko se borio s mojim lošim trenutcima i kako me nikad nije napustio. Uvijek je vjerovao u mene. Nadasve, ja sam tu u mondenom društvu Ženeve, zahvaljujući baš njemu. On mi je dokazao da je samopoštivanje i voljeti najveća sreća. Sjetih se naših mokrih noći od suznih strasti. Sjetih se da je naša ljubav pobijedila i da sam ja njegova mimoza – njegovo vječno proljeće. Uz te misli, ja sam usnula.