Iselila se i iznajmila drugi stan. Nikada nije podnela zahtev za razvod u
nadi da će Pol nekako prevladati svoje slabosti i da će moći da se vole
onako kako bi trebalo.
Umro je tri meseca kasnije. Devojka sa kojom je tada ţiveo pozvala je Lori
kada ga je pronašla sa glavom na dirkama klavira. Autopsija je potvrdila
visoku koncentraciju alkohola i bar-biturata; izveštaj je glasio: slučajna
smrt. Lori je prihvatila ovo zvanično obrazloţenje.
Tuţno je odmahnula glavom dok je provlačila četku kroz svoju ridu kosu.
Sahrani je prisustvovala šačica ljudi. Njeni roditelji nisu imali prilike da
upoznaju Pola. Nisu mogli da dođu u Njujork, a on je odbio da putuje u
„tu nedođiju od Nebraske". Lori je telefonom pozvala Polovu majku, koja je
ţivela u Viskonsinu, ali koju ona takođe nikada nije videla. Ţena je u tišini
saslušala dok joj je Lori objašnjavala pojedinosti smrti njenoga sina i zatim
spustila slušalicu ne progovorivši ni reč.
U početku je Lori krivila sebe zbog Polove smrti. Da je imala više
razumevanja, da mu je pruţila više podrške, da ga nije napustila... moţda
bi se izvukao iz tog ponora u koji se bacio.
Tek posle dugog razgovora sa svojim ocem i zahvaljujući lekovitom
protoku vremena, Lori je prestala da muči sebe i prihvatila neminovnost
koja je dovela do smrti njenog muţa.
Ipak, brak je na njoj ostavio duboke tragove. Bila je veoma oprezna u
odabiru muškaraca sa kojima je izlazila. Mladi direktori, koje je više
zanimala njihova karijera od ljubavnog ţivota i porodice bili su prihvatljiv
izbor. Sve njene veze bile su bezlične, i čim bi osetila da muškarac pokazuje
makar i najmanji nagoveštaj iskrenog interesovanja za nju, odlučno bi se
povlačila.
Ugasila je svetio u kupatilu, skinula sa sebe donji veš i naga se uvukla u
čaršave.
- Baš imaš sreće sa muškarcima, Lori Periš - prekorevala je sebe.
Bila je tako paţljiva tokom ovih pet godina od Polove smrti. Hladna i
rezervisana, nikada do te večeri nije dozvolila nijednom muškarcu da utiče
na njen ţivot. Ovo nije bio neki sitan propust, ovo je bio skok na glavu u
pogrešnom pravcu.
Drejk Rivington nije bio samo njen poslodavac i otac njene učenice, već i
glumac! Šta moţe biti gore od kompozitora sem glumca? Zar nije upravo
dobila potvrdu o tom, tako dobro poznatom temperamentu? U jednom
trenutku ju je ljubio sa toliko strasti da je srušio sve njene barijere i
37
uzburkao joj krv. U sledećem je bio hladan i dalek zbog jedne beznačajne
rečenice koju je izgovorila i koja ga je podsetila na njegovu pokojnu ţenu.
A njegovo otvoreno izraţavanje sujete dodatno ju je povredilo. Bio je
naviknut da se ţene bacaju na njega, da uzdišu i nadaju se bar jednom
pogledu, reči, dodiru. Ma do đavola sa svim tim, pomislila je prezrivo dok
je pesnicom udarala u jastuk.
Započinjala je rad na projektu koji bi mogao potrajati godinama i to je
zahtevalo... i zasluţivalo... njenu punu koncentraciju. Nije joj bilo potrebno
ništa, a posebno ne muškarac, što bi moglo da joj zamagli sposobnost
racionalnog prosuđivanja. Ignorisaće njegovu podrugljivu aroganciju.
Zabraniće sebi da razmišlja o njemu. Zaboraviće ga.
Zaboraviće kako njegova kosa sija srebrnkastim sjajem pod određenim
svetlom. Zaboraviće te oči, najdublje zelene oči, uokvirene tamnim dugim
trepavicama koje su prodornim pogledom čitale i najdublje misli
sagovornika. Zaboraviće njegovo vitko, visoko i snaţno telo i gracioznost i
odlučnost sa kojom se kretao.
Lori se uznemireno pomeri ispod pokrivača i pokuša da ne obraća paţnju
na svoje ustreptalo srce dok se prisećala osećaja koje su Drejkove usne u
njoj izazvale. Ruka joj se nevoljno podiţe ka licu, dodirnu svoja usne koje
su još uvek bridele od njegovog očaravajućeg napada. Prstima je prešla
preko uha i fine linije vrata koji su upoznali neţno milovanje njegovih
brkova.
Zastenjala je glave zarivene u jastuk i okrenula se na stomak. Svi delovi
njenog tela ţudeli su da budu dodirivani i milovani, ali je ona odbijala da
prepozna svoju ţelju, baš kao što je odbijala da prizna da je, uprkos svim
odlukama koje je donosila, Drejk Rivington snaţno privlači.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
0 comments:
Post a Comment